Mimohod

Uvijek se desi nekako malo, uvijek bi želio nekako više, bolje, snažnije. Trudiš se da vidiš sve, pa i ono što se nije desilo. Trudiš se da pronadješ još tih davno prebrojanih krvnih zrnaca i opet ne možeš. Trudiš se ali ne ide. Ima samo ono što je odavno zapisano u tvoj DNK. Jer tako…

Nastavi čitanje →

U šoru

Izostalo je mnogo toga prilikom tog susreta. Onaj dašak nepatvorene iskrenosti koji uhvatiš jer ti je poslan iz dubina duše, iskrica u oku, onom bližem tebi, kad ti krene u zagrljaj, onaj dugi, koji traje čini ti se satima gdje stiskaš što jače možeš kao da želiš lišiti zraka osobu koju grliš. Nije bilo ni…

Nastavi čitanje →

Gurabije

Znalo se da to tako hoda uz Bajrame. Kad te roditelji posebno urede, uz obavezno nedo ti Bog da se uhelačiš opet k'o prošli put kad smo u goste išli, udare ti glanc na frizuru i obuku bijelu rol-majicu, istu onu u kojoj si dao svečanu pionirsku zakletvu, samo što ovaj put ne stavljaš crvenu…

Nastavi čitanje →

Kiša na Grbavici

Tiho je, kao da je namjerno odugovlačio sa svojim dolaskom, lijeno, nigdje ne žureći, stigao taj dan. Ružan, maglovit i prljav kakvi samo znaju biti dani u tom mjesecu, sa sitnom kišicom koja je počinjala i prestajala padati barem stotinu puta, beskonačno se zadržavajući u prljavom zraku kao da lebdi, vlažeći oronule i posrnule strukture…

Nastavi čitanje →