“Znaš, posvuda je bila kaljuga. Na zemlji, u dušama nas paćenika, i kod nas i kod onih iza brda, sa druge strane linije, iza tunela pa sve do ko zna gdje, u mirnom inatu ulice ili strme livade dok je uokolo grmio rat, u mraku gdje se ništa ne razabire, čak ni vlastite aveti, u…
Znalo se da to tako hoda uz Bajrame. Kad te roditelji posebno urede, uz obavezno nedo ti Bog da se uhelačiš opet k'o prošli put kad smo u goste išli, udare ti glanc na frizuru i obuku bijelu rol-majicu, istu onu u kojoj si dao svečanu pionirsku zakletvu, samo što ovaj put ne stavljaš crvenu…
Tiho je, kao da je namjerno odugovlačio sa svojim dolaskom, lijeno, nigdje ne žureći, stigao taj dan. Ružan, maglovit i prljav kakvi samo znaju biti dani u tom mjesecu, sa sitnom kišicom koja je počinjala i prestajala padati barem stotinu puta, beskonačno se zadržavajući u prljavom zraku kao da lebdi, vlažeći oronule i posrnule strukture…
Ulica je bila neljubazna poput komunizma, samo svoja, odurna i osorna, „na pravom putu“ u koji je zdušno iz sve snage vjerovala. Naginjala se nad njim poput presude koja mu je nevinom dosuđena. Bila je jedna od onih mjesta bez duše na koja se naposljetku navikneš, i nekako mazohistično, tek kad si okružen njima nađeš…
Opet je stiglo ono vrijeme u godini kada sunce nemilosrdo žari, postojano još od ranih jutarnjih sati utiskuje svoje tragove na sve na što se spusti tjerajući drvene daske poda pod nogama na glasnije cviljenje, asfalt na bilježenje svake stope koja preko njega pređe, plastiku semafora na pucanje a svu tečnost na isparavanje. Tako se…
Ni sam nije znao kako je dospio tu. Neki čudni sticaj još čudnijih okolnosti ga je doveo na gala prijem u veliku rezidenciju na obroncima grada, sve sa batlerima, leptir mašnama i mnoštvom zastava. Posmatrao je prisutne. Lijepo odjeveni i dotjerani stoje sa čašama najskupljih pića koja im donose mlađahne djevojke pune elana jer znaju…
Mjesto radnje je jedna od mnogih gradskih apoteka. Dakako, ona koja prima recepte. Moja nazočnost u istoj je uzrokovana istom onom gripom iz prošlog posta koja nikako da me do kraja popusti pa kupujem C vitamine. Ispred mene u podugačkom redu se nalazi jako našminkana djevojka s kraja dvadesetih koja i pored prilično niskih…
Svjetlost dana je polako otklizivala u tamu mnogo prije nego se gradske lampe počeše jedna po jedna, bez nekog određenog reda, žmirkajući paliti. Nije znao da li je u pitanju nedostatak navike koju još nije stekao ili strah od novoga. Lagana trema pri ulasku u novi tramvaj, novi automati za poništavanje karata, osluškivanje novih tonova…
Primaknutih koljena sa na unutarnjim stranama blagim zadebljanjima, kao lopticama sala, tamnom kariranom suknjom iznad koljena koja kao da je pokazivala ravno put tih loptica, bijelom puti poput svijetlog alabastera sa pokojom tankom venom raspoređenom opet, a gdje drugo, na lopticama pored koljena, sjedila je zamišljeno, svako malo pogledavajući van u rijeku ljudi koja je…
Kad se sva uskovitlanost života naglo krene zaustavljati i, ipak možda i nekako presnažno, kad se krenuše pritiskati kočnice koje preko noći smanjiše brzinu kojom plovismo životom, sve dok toliko ne uspori taj ritam pa se počesmo kretati baš onako kako i priliči vremenu koje nam stiže, nekome sa radosti u mislima, nekome opet i…