Kalodont

Uživao je u tom okusu prve jutarnje kafe koja mu se miješala nepcima utrkivajući se sa slasti paste za zube koju je, kao i svaku drugu, nazivao kalodontom. Razlozi tom pogrešnom imenu su bili stariji i od njega. Oni su dolazili još iz vremena kada nije bilo dugačkih rafa po samoposlugama na kojima su uredno…

Nastavi čitanje →

Nurija

 Čovjeka ne znam lično. Ali sam ga dugo viđao kako trči, go do pasa sa zagriženim limunom u ustima. Sam sa svojim mislima čovjek trči. Nikoga ne gnjavi, nikome ne smeta i drži se svog mikrokosmosa. Barem dok trči. Prvi put sam ga vidio u ratu. Nije neobično vidjeti čovjeka kako trči u ratu, ali…

Nastavi čitanje →

Nikad se neću vratit u svoj rodni grad

Sjedio je naizgled dokono na briselskom aerodromu. Slušalice su mu stajale u ušima, tablet, po kojem je s vremena na vrijeme nešto pritiskao, i ruksak između nogu, odavali su još jednog u nizu aerodromskih putnika koji su se nekim, samo njima znanim razlozima, otisnuli na, do jučer nezamislivo, daleko prekookeansko putovanje. Jedno od onih koje…

Nastavi čitanje →

Pričala je…

Pričala je kao da je sazdana od tuge. Izgovarala je tek pokoju riječ, tijela opuštena, očiju punih smiraja, pomirena sa vlastitom sudbom, duše kao klonute, poklekle pred životom iako se silno trudila da se to ne vidi. Pričala je poput kakve kraljice koja je samo za ovu priliku naučila sama vezivati vlastite pertle, birala riječi,…

Nastavi čitanje →

Dobar dan

Kao što se da primjetiti, evo, i ja krenuh nanovo. Ko zna, možda nam se svima zajedno ovaj put i posreći sa novim vlasnicima Bloggera. Ovom prilikom im želim sve najbolje. I nama zajedno sa njima, što da ne. Pa rekoh, da napravimo i mi taj novi napor, jer svi smo, ja dakako da jesam,…

Nastavi čitanje →